MALMO: Pijani Šveđani, balerine i Orkestar optimista

DIO DRUGI: MALMO

Nakon što smo se pozdravili s Kopenhagenom, sljedeća postaja je  Malmo. Ova dva grada su spojena Oresundskim mostom, najdužim mostom na svijetu koji prelazi neku državnu granicu te najveći u Europi koji kombinira automobilski i vlakovni promet. Jedan prijedlog našem dragom HŽ-u: prošetajte danskim i švedskim kolodvorima i provozajte se njihovim vlakovima. Čisto da dobijete predodžbu kako bi to sve skupa trebalo izgledati. Kada shvatite kako bi zaista trebalo i kako može biti, a kako nije i vjerojatno neće biti - nemojte se baciti s Oresundskog mosta. Probajte se ne baciti, molim vas. Probajte.

U Malmo stižemo kasno poslijepodne. Prvi dojam? Iskreno, nikakav. Toliki me umor u tim satima savladao da nisam znala kako se zovem, a kamoli išta drugo. Nešto slično kao nakon one kopenhagenške rakije. Samo ovaj put bez rakije. Ne znam kako, ali dolazimo u hotel koji je u samom centru. Napokon skidam sa sebe onaj prokleti pivski frižider i bacam se pod tuš nakon kojeg od nekuda ipak izvlačim zadnje atome snage i izlazim iz hotela. Uma i Sanja idu na, kako Sanja kaže, najbolji cheesecake na svijetu, a ja se nalazim s prijateljima . Bez pretjerivanja, to mi je bio najljepši trenutak putovanja. Divno je upoznavati nove ljude na putovanjima. Ali kada na tim istim putovanjima vidiš one svoje stare i drage ljude koje nisi dugo vidio – e to je neprocjenjivo. Tako nešto ne može čak ni Master Card platiti. Ok, možda bi taj Master Card dobro došao za popijene pive tu večer, no nećemo uništavati ljubav. Na ugodnoj vjetrometini od koje ti se lede kosti, sjedimo na terasi kafića i pričamo o svemu i svačemu, među ostalom i o samoj Švedskoj. Saznajem kako Šveđani od ponedjeljka do petka u glavi imaju samo onu: ''red, rad i disciplina'' (zamisli iznenađenja!), dok za vikend vole ne znati za sebe. Doslovno. Šveđani naime obožavaju, obožavaju, obožavaju alkohol! Kao naručeno nakon tog saznanja, nekoliko stolova dalje od nas Šveđanin pada na pod sa očito jako klimave stolice, pijan kao letva, dok se na drugom kraju kafića netko predozirao alkoholom, pa svjedočimo i dolasku Hitne. Tipičan švedski vikend, nonšalantno mi kažu moji prijatelji koji su, za trenutnu situaciju i našu okolinu, upečatljivo trijezni. Iako mi je ovako na prvu izgledalo da je naš balkanski alkoholizam nemjerljiv s njihovim, ipak mislim da mi prednjačimo u tome. Jer mi pijemo umjereno. A kada piješ umjereno, onda možeš piti koliko hoćeš. Nakon nekoliko (trijeznih) sati, vrijeme je rastanka s mojim ljudima. Čujem zov kreveta, kao što Prsten čuje glas Saurona. Pozdravljam se s prijateljima, do nekog sljedećeg puta. Laku noć!

Najbolji ljudi s najlošijom kamerom

Sljedeće jutro se budimo, više gladne nego odmorne i spuštamo se na hotelski doručak koji je naravno ZDRAV doručak. Šveđani, kao i Danci žive zdravim životom. Osim vikendom, jasno. Tada sve zdrave odluke očito padaju u vodu. E sada, plana za današnji dan u Malmou zapravo nema i to s razlogom. Naime, danas je Uskrs i više-manje je sve zatvoreno. Zato ćemo dan provesti u laganoj šetnji, bez pritiska. Bez obzira što je Uma shvaćala razlog neplaniranja današnjeg dana, ipak je morala brisati znoj s čela. Drž' se Uma, drž' se!

Šetajući Lilla torgom ili Malim trgom koji je sinoć vrvio pijanim Šveđanima, doživljaj istoga danas je potpuno drugačiji. Danje svijetlo i uskršnja tišina čine svoje, čine ovaj trg ljepšim nego što sam ga sinoć vidjela ili zamišljala. Okružen starim kućama koje su nekako uspjele zadržati onaj svoj prvotni izgled, trg vas vraća u neku davnu prošlost i pruža vam barem mali bljesak povijesti ovog grada koji na svakom uglu pruža kombinaciju staroga i novoga, tradicionalnog i modernog. Malmo je nekada pripadao Danskoj i bio je njezin drugi grad po veličini. Zbog njegovog strateški važnog položaja na morskom prolazu Danska i Švedska u 17. stoljeću vode rat nad njegovom prevlašću koji rezultira njegovim pripajanjem Švedskoj gdje će Malmo stagnirati u svom razvoju, da bi tek u 19. stoljeću počeo vraćati svoj stari sjaj. Malmo uskoro postaje najvažniji grad južne Švedske i kao takav ostaje do dana današnjeg. 

Lilla Torg

Hodajući praznim ulicama, ne očekujući nigdje nikoga, susrećemo Orkestar optimista. Skulptura stoji nasred ulice, nijemo svirajući. Da, čula sam glazbu u toj tišini. Teško ju je ne čuti kada vidite ove slatke optimiste. Jeste li ikada htjeli imati želju sa soundtrackom u glavi kročiti svijetom? E pa, ovdje bi vam se ta želja mogla ispuniti. Ili sam ja možda jednostavno malo luda, pa nerijetko čujem glasove negdje u pozadini. Nije isključivo. Malo dalje od Orkestra, Sanja nam skreće pozornost na ljekarnu Lejonet koja datira još iz 19. stoljeća što ju čini najstarijom ljekarnom u Švedskoj. Da nismo ''uboli'' Uskrs, ušli bismo unutra i svjedočili najočuvanijoj ljekarni u Europi koja je zadržala onaj stari štih. Ali eto, nismo bile te sreće. Drugom prilikom, nadam se.  

Orkestar optimista

Ljekarna Lejonet

Put nas dalje vodi prema Muzeju moderne umjetnosti čiji je moderni eksterijer uklopljen u staru arhitekturu. Interesantna činjenica je da ako se za Uskrs nađete u Malmou, nećete naići na zatvorena vrata nijednog muzeja ili galerije. Naime, svi oni imaju ''deal'' – vrata su uvijek otvorena za umjetnost koja čeka iza svakog ugla, kako i piše na ulazu u Muzej. U muzejskom kafiću ćemo sjesti i popiti jutarnju kavu. E sada, stvorila se dilema kada smo vidjele da u ovdje nude degustaciju lokalne pive. Iako je bilo jutro, odbiti takvu pivu u bilo kojem dijelu dana je jako teško, morate priznati. Rezultat naše riješene dileme je bio smijeh u puno većoj mjeri nego što je uobičajeno za uvijek mrsko jutro. Ah, moraš voljeti ta (pijana) jutra u Malmou…

Umjetnost vas čeka iza svakog ugla

Muzej moderne umjetnosti

Dobro jutro!

Što dalje? Ustati ili odustati? Vapšuvarivari, ništa nam neće ovaj dan pokvariti! Odlučujemo se za Zapadnu luku (na švedskom: Vastra hamnen) do koje moramo autobusom. Dok hodamo prema stanici, nepostojanje tuđih pogleda nas ponese pa po praznim ulicama radimo ono što bismo vjerojatno radile i da nisu bile prazne, ali ovako je imalo neku svoju čar. Plešemo kao balerine, skrivamo se među stablima (Uma bi svako malo tiho zajecala sebi u bradu jer smo došle kada ništa još nije procvjetalo), virimo u tuđe stanove kroz otvorene prozore. Skačemo od sreće kada ugledamo ogledala koja su nas iz nekog neobjašnjivog razloga pratila cijelim putovanjem (ili smo mi pratili ogledala?). Lijepimo se za izloge retro brijačnica, knjižara, kafića, CD shopova, dućana klompi (Šveđani vole klompe), antikvarijata – sve od reda zatvorenih. Stojimo na praznom raskrižju biciklističke zone raširenih ruku što za vrijeme radnog dana ne bismo mogle jer je raskrižje poznato po brojnim sudarima Šveđana na biciklama na dnevnoj bazi. Nekako smo čak uspjele upasti i na vjenčanje. Kako, ne pitajte.

Prazne ulice

Balerine

Tiho jecanje ispod neprocvjetanog stabla

Ogledalo

Brijačnica

Brojač bicikli

Čučnula sam i prdnula sam

Uskoro dolazimo do Zapadne luke. Ovdje svjedočimo jednom potpuno drugačijem Malmou. U ovom modernom dijelu je svoje mjesto našao Turning Torso, građevina za koju kažu da je najzanimljivija moderna zgrada u Europi. Na Torso se nastavljaju stambene i poslovne zgrade u kojima stanovi imaju pogled na more i Oresundski most. Na njihovim krovovima se skrivaju male zelene oaze u obliku privatnih vrtova. Imati stan ovdje? Može! Zadovoljstvo u obliku zena dobivam sjedenjem na šetnici i buljenjem u more. Ovdje bih mogla biti zauvijek, na ovom mjestu i u ovom trenutku. Što više čovjeku treba? Ok priznajem, ovo je bio i moj skriveni pokušaj da malo odmorim umorne noge koje se još nisu oporavile od Kopenhagena. Sanja je skužila moje namjere i jasno i glasno me potjerala dalje. ''NEMA ODMORA!'', kaže ona. Moram li spomenuti da se Uma složila sa Sanjom? Da, odmor nije i neće biti opcija s ove moje dvije, čak i kada očigledno CIJELI GRAD ODMARA.

Zapadna luka i Turning Torso

SEKUNDA odmora

Vraćamo se u hotel po stvari i krećemo prema kolodvoru. Onom mom frižideru iz pakla se pridružuju novokupljene espadrile, nekoliko postera kupljenih u Muzeju i novootkriveni razbijeni kotač na mom koferu koji je vjerujem probudio cijeli uspavani Malmo. What a joy! Nakon što smo kupile karte, sjedamo u kolodvorski restoran (HŽ: kolodvor MOŽE imati i restoran!). Odlučujemo da ćemo se nakrcati kalorijama i biti debele – naručujemo hamburger koji može nahraniti vola i nezaobilazni Carlsberg. Dobar tek i živjeli! Nisam se uspjela ni okrenuti, vrijeme je polaska. Dan u Malmou mi je uspio proletjeti brzinom munje. Čeka nas dvosatna vožnja vlakom do Goteborga. Sanja nam kupuje Kanelbulle, poznatu švedsku slasticu s kojom Uma i ja postajemo zaluđene što će rezultirati nezaobilaznom svakodnevnom rutinom u Goteborgu. No o tome više u trećem dijelu. Sada sjedimo u vlaku, jedemo Kanelbulle i radimo plan za sedmodnevno druženje s Goteborgom, ostavljajući Malmo iza sebe. Pozdravljam grad s istim onim soundtrackom od početka. E stvarno, jesam li luda? Bilo kako bilo, bez obzira na ludost, kažem: Goteborg, hello my dear!

Prvi se uvijek pamti

Planiranje Goteborga u vlaku

Nastavit će se...